Pejzažna arhitektura/ Royal Horticultural Society
Na samo 60 minuta vožnje od Londona otvoren je po mnogima najlepši vrt na svijetu, u RHS (Royal Horticultural Society) Hilltop centru. Ovaj kompleks predstavlja prvi naučno istraživački centar posvećen isključivo nauci vrtlarstva kao i proizvodnji hrane, odnosno predstavlja centar istraživanja sinergije ova dva entiteta. On je neka vrsta naučnog inkubatora sa fokusom na uzajamnoj korelaciji vrtlarstva i proizvodnje hrane.
O ozbiljnosti projekta govori podatak da je uloženo čak 35 miliona funti-oko 41 miliona eura, što je do sada najveća suma ikada uložena u neki naučni poduhvat vezan za vrtlarstvo. RHS kao vodeća evropska i svjetska institucija u ovoj oblasti u potpunosti stoji iza ovog naučnog ali I izuzetno kreativnog poduhvata, i na taj način izdiže sebe iznad kategorije vodećih svjetskih izložbi vrtova (RHS Chelsea Flower Show), i pozicionira se na svjetskoj naučnoj mapi kao jedna od najznačajnijih institucija. Okuplja preko 70 naučnika, stručnjaka i studenata iz ovih i srodnih oblasti.
RHS ovim projektom poziva sve zainteresovane stranke, naučnike ali i posjetioce da kroz transparentne laboratorije postanu dio istraživanja, a da kroz prikazane vrtove dožive iskustvo in situ, u živim, otvorenim naučnim eksperimentima, kojih su ovi vrtovi neraskidivi dio.
Naučno istraživački centar RHS, Hilltrop Centar, twitter.com
RHS ovim projektom poziva sve zainteresovane stranke, naučnike ali i posjetioce da kroz transparentne laboratorije postanu dio istraživanja, a da kroz prikazane vrtove dožive iskustvo in situ, u živim, otvorenim naučnim eksperimentima, kojih su ovi vrtovi neraskidivi dio.
Centar obuhvata upravnu zgradu u kojoj se nalaze naučne laboratorije za patologiju biljaka, herbarijumi sa preko 90 000 biljnih vrsta, entomološke zbirke sa preko 25 000 vrsta insekata, biblioteka, izložbeni prostori. Objekat upravne zgrade (studio wilkinsoneyere.com) je projektovan tako da ni u jednom prostornom i vizuelnom segmentu ne remeti ono što je ustvari glavna atrakcija ovog centra, a to su tri različito koncipirana vrta raspoređena oko objekta.
Komleks vrtova oko Naučno istraživačkog centra, copyrighth Oliver
Vodeći britanski pejzažni arhiteki osmislili su ova tri vrta, i to Matt Keightley (rosebanklandscaping.com) Vrt blagostanja (Wellbeing Garden), i Ann-Marie Powel (ann-mariepowell.com), čiji je tim radio na dva vrta – Vrt divljih vrsta (Wildlife garden) i Vrt svjetske hrane (World Food Garden).
U protekle skoro dvije godine pandemije u kojoj se nalazimo, više je nego ikada jasno koliko parkovi, vrtovi i uopšte bilo koja aktivnost koja nas uvodi u svijet prirode znači za ljudski ’wellbeing’ odnosno naše blagostanje, kako fizičko tako i mentalno. Upravo ovakvi projekti ukazuju na to koliko smo tijesno vezani za prirodu, iako, pogotovo u gradovima mislimo da smo daleko od nje.
Zadržavajući sopstveni integritet, Vrt blagostanja se neprimjetno uvlači u okolno okruženje, i poziva posetioca da kroz potpuno odvojene, intimne zone uđu u neki novi svijet, koji kroz prisustvo vode, mirise perena, i teksture prirodnih materijala i biljaka pružaju potpuno zadovoljstvo i podsjećaju posjetioce na tu tanku vezu sa prirodom. Ovaj naučni centar trenutno sprovodi istraživanje o efektu mirisa na mentalno zdravlje ljudi.
Integrisan u otvorene površine restorana, Vrt svjetske hrane predstavlja jedinstveno iskustvo, koje upućuje korisnika na dublje sagledavanje hrane kroz ne samo upotrebnu, već i estetsku vrijednost. Ovakav spoj ornamentalnih i jestivih vrsta predstavlja možda i budućnost naše struke, koja će, jasno je, morati da prati sve ekološke ali i socijalne izazove koji nas očekuju.
Vrt divljih vrsta nas upućuje na značaj prirodnih procesa u vrtovima, koji su često zapostavljeni u moderno dizajniranim prostorima, u je najbitniji kadar, oblik, arhitektoničnost biljaka koja je sama sebi svrha. U tom smislu, ovaj vrt vraća posjetioca unazad, odnosno uvodi ga u suštinske životne procese koji jesu dio vrta čak i kao vještačke tvorevine - biotop, stanište, hrana, sklonište. Skladno isprepletanu ogradu od trske pretvara u stanište za insekte, a bogate zasade autohtonih perena u hranilišta za pčele. Svaka naizgled likovna ili uopšte estetska zamisao ovog vrta ustvari predstavlja brižljivo osmišljenu životnu zajednicu.
Vrt svjetske hrane je možda i najzanimljiviji dio ovog kompleksa, koji nas na jedan dopadljiv i čitljiv način uvodi u estetiku i skladnost vrta koga čine najvećim dijelom biljke koje služe ishrani-voće, povrće, različite korisne cvjetnice i sl. On nas i upozorava na važnost ovakve ideje, a to je da možda više, u nekoj ne tako dalekoj budućnosti, vrtovi čija je osnovna vrijednost ljepota, više neće biti mogući u onoj meri u kojoj smo navikli. Vrt svjetske hrane ukazuje upravo na težnju da se podigne svijest javnosti o značaju očuvanja i integracije hrane kao resursa svjetskih razmjera, okupljajući na jednom mjestu vrste iz udaljenih krajeva svijeta. Cilj je ovog vrta i integrisanje lokalne zajednice u planove i projekte ove organizacije, jer pozivaju da i lokalno stanovništvo preuzme dio učešća u proizvodnji onih vrsta koje i sami gaje.
U protekle skoro dvije godine pandemije u kojoj se nalazimo, više je nego ikada jasno koliko parkovi, vrtovi i uopšte bilo koja aktivnost koja nas uvodi u svijet prirode znači za ljudski ’wellbeing’ odnosno naše blagostanje, kako fizičko tako i mentalno. Upravo ovakvi projekti ukazuju na to koliko smo tijesno vezani za prirodu, iako, pogotovo u gradovima mislimo da smo daleko od nje.
Integrisan u otvorene površine restorana, Vrt svjetske hrane predstavlja jedinstveno iskustvo, koje upućuje korisnika na dublje sagledavanje hrane kroz ne samo upotrebnu, već i estetsku vrijednost.
Ovakav spoj ornamentalnih i jestivih vrsta predstavlja možda i budućnost naše struke, koja će, jasno je, morati da prati sve ekološke ali i socijalne izazove koji nas očekuju.
