Povod za razgovor sa Ivanom Miloševićem osnivačem AIM studia u Podgorici, je nedavno osvojena Grand Prix nagrada na Balkanskom arhitektonskom bijenalu u Beogradu. To je samo jedna u nizu nagrada koji je dobio sa projektom mjesne zajednice u Gošićima. Iako je studio prilično mlad iza sebe već ima izbiljne projekte koji su u fazi izvođenja ili su izvedeni, a na kojima im mogu pozavidjeti i mnogo ozbiljniji arhitektonski studiji.

Na nedavno održanom Balkanskom arhitektonskom bijenalu koji se održao u Beogradu dobili ste GRAND PRIX za objekat Centra mjesne zajednice u Gošićima. Konkurencija je bil izuzetno jaka. Da li si očekivao da će ovaj projekat privući takvu pažnju, s obzirom da ovo nije prva nagrada za njega.

Da budem potpuno iskren, u proteklom periodu bio sam poprilično zauzet obavezama u studiju da jednostavno nisam ni imao vremena da razmišljam puno o Bijenalu i šta bi moglo da uslijedi. Pretpostavljao sam da bi objekat Centra mjesne zajednice mogao biti zapažen od strane stručne javnosti, prije svega zbog njegovog sociološkog aspekta, ali nisam očekivao nagradu. Međutim, jako sam ponosan što je ovaj Grand prix, upravo ove godine kada je Crna Gora domaćin Bijenala, dodatno doprinio promociji cjelokupne crnogorske moderne arhitekture.

Reci nam nešto više o ovom projektu? Kako je nastao?

Ovaj projekat primjer je nedostajuće društveno angažovane arhitekture, koja u poslednjih 20ak godina zbog manjka ulaganja u javne prostore i objekte, postaje marginalizovana projektantska aktivnost. Stvoreni su rijetki uslovi da se djeluje neopterećeno zahtjevima i interesima investitora - da se za jednu malu lokalnu zajednicu osmisli javni prostor za različite slobodne aktivnosti, od kulturnih manifestacija do sportskih događaja, od dječije igre do okupljanja mladih ili druženja starijih.

Kako si se odlučio da rano osnuješ svoj studio? Reci nam nesto o početcima AIM studia.

Posle skoro 4 godine prakse u Studiu GRAD, jednom od naših najistaknutijih studija arhitekture, jednostavno sam shvatio da je vrijeme da se oprobam u samostalnoj praksi. 2011 god. sam osnovao AIM studio, u periodu prvih par godina najviše sam radio na konkursima koji su u to vrijeme bili dosta učestali.

Ovaj projekat primjer je nedostajuće društveno angažovane arhitekture, koja u poslednjih 20ak godina zbog manjka ulaganja u javne prostore i objekte, postaje marginalizovana projektantska aktivnost.

Ucestvovao si na velikom broju konkursa kakva su tvoja iskustva sa njima?

Mislim da su posebno na početku jedne arhitektonske karijere konkursi odlično sredstvo za otkrivanje sebe, formiranje stava i konstantno unaprijedjivanje kroz iznalaženje najboljih rješenja na različite programske zadatake, kontekste i tipologije.

Projekat rekonstrukcije objekta Stare škole u Tivtu je takodje bio prva nagrada na konkursu. Ovo je jedna od rijetkih realizacija konkursnih rješenja. Kako je ovaj projekat uticao na tvoju karijeru?

Projekat rekonstrukcije Stare škole u Tivtu za mene je bio velika satisfakcija jer je to jedan od rijetkih konkursnih rješenja koji je realizovan, a upravo je to nešto za šta sam se svo vrijeme bavljenja konkursima i borio – da nagradjeni radovi ne ostanu samo papirna arhitektura. Ova realizacija je takodje za AIM studio predstavljala odskočnu dasku jer sam osim ostvarivanja odlične saradnje sa investitorima, uspio dokazati i inženjerske domete studija.

Kako danas izgleda AIM studio i na kojim projektima trenutno radite, recite nam nesto o njima.

Prije 2 godine udružio sam snage sa kolegom Andrejem Mitrovićem sa kojim sam se sastao oko projekta Hotela Mimoze 5* u Tivtu i ta saradnja je prerasla u partnerstvo. Danas AIM studio broji oko 15 zaposlenih, a osim arhitekata tu su i inženjeri drugih struka. Trenutno se najviše bavimo projektovanjem hotelskih objekata, od istaknutijih osim hotela Mimoze tu su hotel Chedi 5* na Žabljaku, hotel Breza 4* u Kolašinu, Fortius 4* na Staroj Planini itd.

Kako vidiš razvoj arhitektonske scene u Crnoj Gori i koja je vaša uloga u njoj?

Ono što sam uočio u poslednje vrijeme je da se sve više mladih kolega odvažilo da krene sopstvenim stopama i osnuju svoje studije. Posebno mi je drago da je tako i mislim da se u poslednjih nekoliko godina vidno podigla ljestvica kvaliteta crnogorske arhitektonske produkcije, što je bio evidentno i sa izložbom crnogorske arhitekture na BAB-u u Beogradu.

razgovarala: Aleksandra Zečević Malović