Arhitekta Dragan Vuković, već skoro 30 godina sa svojom suprugom Julijanom, kasnije i sa svojim ćerkama Ivanom i Aleksandrom, vodi jedan od najprestižnijih arhitektonskih biroa u Crnoj Gori. Skoro su se preselili u prelijep prostor u centru Podgorice i pokrenuli veoma zanimljiv projekat Atrio concept house-a koji ima za cilj da objedini arhitekturu, kulturu i obrazovanje. Koncept ovog projekta ima više oblika djelovanja, ali zajedničko im je da ovo mjesto postane jasno definisano i poznato za okupljanje različitih ciljnih grupa iz oblasti kulture, obrazovanja, edukacije i građenja. Čarobno dvorište, i prelijepe kamene kuće koje formiraju Atrijum su sami ponudili rješenje.
Posljednjih mjeseci se u Podgorici mnogo govori o Atrio concept house-u. Recite nam nešto o tom projektu?
Moja supruga i ja već jedan duži period razmišljamo da pored naše osnovne, projektantske djelatnosti, dodamo studiju Green House nešto što bi bilo sasvim novo, ali i istovremeno kompatibilno sa arhitekturom. Ideja je proizvod određenih kretanja u društvu, nove zakonske regulative u građevinarstvu, naše trenutne spremnosti da se upustimo u avanturu istraživanja u nepoznato, ali i kao želja da pokušamo da damo svoj doprinos u kreiranju kulturnog ambijenta gradu i državi. Paralelno sa ovom idejom postojao je i jedan bunt, odnosno otpor tendencijama da se stari djelovi grada napuštaju i da se hrli u nove kvartove, vrlo često, ili po pravilu, bez racionalnog razloga samo iz želje da se ide u novo i “moderno“. I onda prostom sinergijom ideja u momentu kada smo pronašli ovaj prostor, kao na dlanu ukazalo se rješenje. Čarobno dvorište i prelijepe kamene kuće koje formiraju Atrijum su sami ponudili rješenje.
Konceptualno prostor je organizovan tako da se sa ulične strane, kroz pasaž, ulazi u otvoreni prostor Atrijuma, a iz njega u ostale sadržaje. Manji kameni objekat, koji bi trebao da bude u funkciji dvorišta i drugi, veći, koji se sastoji od prizemlja u kojem je smještena multifunkcionalna sala i sprat, riješen kao potkrovlje sa vidljivom krovnom konstrukcijom, u kojem je smješten projektni biro Green House-a.
Atrio concept house je mjesto susreta, upoznavanja, dobrog druženja, i zadovolja-vanja kulturnih potreba za kojima, siguran sam, svi žudimo
Ako govorimo o konceptu kao obliku djelovanja, ne mogu reći da samo jedan koncept objašnjava šta je to Atrio concept house, ima ih više, ali svima je zajedničko da želimo da ovo postane jasno definisano i poznato mjesto za okupljanje različitih ciljnih grupa iz različitih društvenih oblasti kulture, obrazovanja, edukacije i građenja.
Ovdje bi željeli da vidimo umjetnike svih mogućih grana umjetnosti, kao što su muzičari, likovni umjetnici, pisci, producenti, režiseri i svi drugi, a svakako i kolege planere, projektante, graditelje i proizvođače raznih građevinskih materijala. Željeli bi prije svih da ovdje bude mlađa generacija, koja sa sobom nosi taj mladi i kreativni duh. Jednom riječju mjesto susreta, upoznavanja, dobrog druženja, i zadovoljavanja kulturnih potreba za kojima, siguran sam, svi žudimo.
Već 27 godina imate svoj arhitektonski biro. Kako je sve to izgledalo na početku i koliko je bilo teško?
Green House je registrovan početkom 1992. god kao projektantski studio, a rezultat je težnje moje supruge Julijane i mene da se osamostalimo i da u svom birou pokušamo prevenstveno da nađemo egzistenciju za sebe i svoju porodicu, ali i kao želja da budemo sami sebi poslodavci. To nije bila jednostavna odluka, s obzirom da sam ja radio na ključnoj poziciji jedne naučne ustanove, a Julijana je radila u Industrija importu, sa svim povoljnostima i privilegijama koje su tada davale naše pozicije. Napustiti to i otisnuti se u „privatne vode“ bez ičije pomoći, bez ugovorenih projekata, jednom riječju u nepoznato, nije bilo lako.
Međutim, tranzicioni tokovi, privatizacije, i opredjeljenje društva da se napušta tadašnji sistem upravljanja privredom su nas jednostavno odgurali u sopstveni biznis, iako i tada a i danas smatram da posao projektovanja mora da bude na drugačiji način uređena profesija.
Nije lako jednom projektanskom studiju da uređuje svoje poslovanje na način kako je to regulisano aktuelnim zakonima o poslovanju privrednih društava. U toj silnoj administraciji i organizacionom obliku gubi se nepotrebno ogromna energija, odliva jako veliki novac na poreze, doprinose i ostala davanja, a ostavlja jako mali prostor za kreaciju, planiranje i projektovanje, ličnu egzistenciju i unapređenje, bilo koje vrste.
Koja je razlika u vođenju biroa nekad i sad?
Što se tiče samog vođenja biroa, iskren da budem ja tu ne vidim nikakvu razliku. Međutim, ako mislite na samo organizovanje posla i egzistencije, tu je
ogromna razlika. Kada smo počinjali samo smo nas dvoje bili u birou, djeca su nam bila jako mala, uspijevali smo bez nekih velikih teškoća da dođemo do posla. Jedan posao je preporučivao sljedeći. Bila je manja konkurencija. Nije bilo kompjutera, radilo se „crtajući“. Danas je mnogo, mnogo teže. Kompjuteri su ubrzali rad u birou do neprihvatljivih granica. Investitori to vide kao šansu da se što prije dođe do projekta, naravno po nižoj cijeni, a u konačnom, svi smo na štetu, projekti sa sve manje i manje duše, a prostori nehumani za korisnika, ili to meni tako izgleda jer me jedan investitor podučio, da ga citiram: “ne znate vi da će on (korisnik) da uživa i tih svojih 45 m2.“ Danas se dominantno projektuje u stambenoj gradnji, gdje se izrađuju projekti za nepoznate korisnike, a graditelji imaju jedan jedini cilj - ostvarivanje što veće razlike između proizvodne i prodajne cijene, forsirajući male stambene jedinice za koje očigledno da ima potražnje na tržištu. To za posledicu ima jedan opšti pad kvaliteta, preveliku gustinu stanovanja, a sve zbog jednog cilja, trke za profitom.
Kompjuteri su ubrzali rad u birou do neprihvatljivih granica. Investitori to vide kao šansu da se što prije dođe do projekta, naravno po nižoj cijeni. projekti su sa sve manje i manje duše, a prostori nehumani za korisnika, ili to meni tako izgleda jer me jedan investi-tor podučio, da ga citiram:“ ne znate vi da će on (korisnik) da uživa i u tih svojih 45 m2
Kako funkcioniše porodični biznis, posebno u arhitekturi s obzirom da svako ima svoje ideje?
Obzirom da nas je četvoro iz kuće u ovom poslu ( Ivana i Aleksandra, naše ćerke, arhitektice, zapošljene u Green HOUSE-u) to ću najslikovitije opisati izjavom jedne naše prijateljice, koja nas je zatekla u malo žučnijoj raspravi oko nekog rješenja, koja je rekla, da je citiram: „šta bih ja dala da vam je znati, da se mogu ovako posvađat sa mojim Rajkom doma.“ Ona je razumijela da to nije svađa već rasprava, i bilo joj je simpatično. Nikada to nije problem. U raspravi i sučeljavanju pronalazimo najbolje iz svakog predloga i onda to daje rješenje.
Na kojoj vrsti projekata volite da radite najviše i zašto?
Tržište Crne Gore je na žalost malo, tako da je jako teško ući u neku specijalizaciju i posvetiti se samo jednoj vrsti objekata. Volim da radim na velikim i složenim projektima, jer oni uključuju veliki tim ljudi raznih profesija, a takvi projekti imaju i jasne tehničko-tehnološke projektne zadatke. Rješavanje tih pitanja i rad u timu me čine zadovoljnim.
Na kojim projektima trenutno radite ili su skoro završeni?
U skladu sa novim zakonskim propisima, ne želeći da opterećujem poslovanje Green House-a osnovao sam sa kolegama ostalih struka novu firmu i bavim se isključivo Revizijama i Nadzorom nad izgradnjom objekata. Trenutno najviše energije trošim oko organizacije i postavljanja Atrio concept house-a na željeni nivo i poziciju. Željeli bi da do kraja ove godine postavimo ovaj koncept na noge i da početkom iduće godine imamo usvojen kalendar događaja.
Biro trenutno radi na projektu jednog reprezentativnog porodičnog stambeno-poslovnog objekta, na projektima nekoliko ekskluzivnih vila na primorju za strane investitore, a od završenih projekata značajan je projekat centra za čuvanje i klasifikaciju voća, koji pripada ovoj grupi „složenih“ objekata, jer je zbog složenosti i specifičnosti, u njegovu izradu bio uključen veliki tim projektanata, i tehnologa
Kako vidite svoju ulogu u Inženjerskoj komori?
Rad u Inženjerskoj komori sam prihvatio kao želju ili potrebu da se preko strukovnih udruženja utiče na neke procese u struci. Oduvijek je struka težila da se ujedini i da preko strukovnih udruženja štiti svoje interese i utiče na svoju djelatnost. U Inženjerskoj komori sam od prvog dana, od njenog osnivanja. Naravno kao član ali i kao predstavnik kolega, radeći u gotovo svim organima i tijelima Komore. Ne mogu do kraja biti zadovoljan onim šta smo sve uradili, ili bolje reći, onim što sam ja uradio kao pojedinac. Sigurno da se moglo puno više i puno bolje. Međutim urađeno je i puno toga značajnog : Inženjerska komora se povezala sa svim strukovnim udruženjima u regionu, posjeduje značajnu bazu podataka svojih članova, organizuje jako puno stručnih seminara i konferencija. Članovi Komore imaju prilike da pod povlaštenim uslovima posjećuju značajne međunarodne događaje. Komora ima svoj časopis preko koga se objavljuju značajni radovi kolega inženjera. Komora dodijeljuje nagrade i priznanja za ostvarene rezultate u struci...
Mislim da će u periodu koji predstoji Inženjerska komora uspjeti da pridobije svoje članstvo i da kroz programe edukacije i usavršavanja zauzme mjesto koje joj pripada. Neprihvatljiva je činjenica da inženjerska struka nema strukovno udruženje koje će kontrolisati i uređivati oblast koja joj po prirodi posla pripada.
Aktuelnim zakonom o planiranju i građenju, Komori je oduzeto pravo da izdaje Licence i ovlašćenja koja su bila potrebna za djelovanje u struci. Samim tim članstvo u Komori je prestalo da bude obavezno, tako da je članstvo prestalo da se interesuje za njen rad, prestali su da plaćaju članarinu i na taj način osnovni izvor finansiranja i njen rad je doveden u pitanje. Mislim da će u periodu koji predstoji Komora uspijeti da pridobije svoje članstvo i da kroz programe edukacije i usavršavanja zauzme mjesto koje joj pripada. Neprihvatljiva je činjenica da inženjerska struka nema strukovno udruženje koje će kontrolisati i uređivati oblast koja joj po prirodi posla pripada.
Na koje projekte ste posebno ponosni?
Od 1983. godine sam isključivo u projektovanju i u tom vremenskom periodu bilo je jako puno i realizovanih i nerealizovanih projekata, teško se sjetiti svih. Bilo je tu nagrada i priznanja, pobjeda na konkursima, ali mi je nekako najdraži stisak ruke slučajnog sagovornika, kao priznanje za realizaciju koja se njemu dopada, a eto, nije znao ko je autor.
Ne mogu ovdje i da ne pomenem sve projekte stambenih i stambeno poslovnih objekata, koje smo radili za „Fidiju“, a posebno stambeno poslovni objekat u Petrovcu, jer je to bio rad sa puno zadovoljstva i međusobnog uvažavanja, poštovanja pravila struke i projektantskih principa, i ne manje važno, rad koji je korektno bio vrednovan, poštujući sve ugovorom definisane obaveze.
Ako treba da izdvojim neki objekat to bi mogao da bude Regionalni Centar za državnu upravu ReSPA u Danilovgradu, koji je takođe proizvod velikog povjerenja investitora i uvažavanja arhitektonske struke .
Koji su planovi za razvoj Atrio concept house-a ?
Kako sam rekao na početku, ideja o formiranju Atria je relativno nova i nije proizvod nekih dugih priprema, i analiza, što ja volim da praktikujem kada se odlučujem za neki novi početak. U projekat smo ušli sa puno želja i emocija, i sad tome treba platiti cijenu. Priličan problem predstavljaju kadrovi, jer bi htjeli da na čelu ovog koncepta postavimo prije svega stručnu i kvalifikovanu osobu, koja će ovom poslu da se posveti sa svim svojim kapacitetima nesebično dajući sebe u želji da se profilišemo i predstavimo javnosti u najboljem svijetlu. Za sada to ne ide baš lako ili nijesmo imali sreće da nas posjeti osoba kakvu tražimo. Sada je cijela porodica zaokupljena ovim projektom, i zajedničkim snagama pokušavamo da se ne primjećuje nedostatak stručne i kvalifikovane osobe za ovu vrstu posla. Jako je teško, pored poslova u birou i paralelnom radu na nekoliko projekata, biti posvećen Atrio concept house-u i voditi ga. Međutim nekoliko događaja koje smo organizovali i povratni utisci, nam daju dodatnu snagu i tjeraju nas da ne stanemo.
Ovdje bi željeli da vidimo umjetnike svih mogućih grana umjetnosti, kao što su muzičari, likovni umjetnici, pisci, producenti, režiseri i svi drugi, a svakako i kolege planere, projektante, graditelje i proizvođače raznih građevinskih materijala
Ovo vrijeme godišnjih odmora ćemo iskoristiti da sredinom i krajem septembra organizujemo dva jako interesantna događaja, koje sada još uvijek, dok se ne uobliče, ne bih želio da objelodanim. Početkom oktobra planiramo uz pomoć kolega i prijatelja sa Arhitektonskog fakulteta u Skoplju, i makedonske ambasade, da organizujemo jednu interesantnu izložbu tradicionalne makedonske arhitekture. A za iduću godinu planiramo, jedan za nas, a mislim da će biti i za cijeli grad i državu značajan i važan događaj- odnosno konferenciju, koja će se baviti pitanjima arhitekture i dizajna u hotelima.
Možda je ovdje prilika da pozovem sve ljude dobre volje, potencijalne partnere i sponzore, koji u ovom prostoru vide šansu za svoju promociju i predstavljanje da nam se jave, a mi obećavamo da ćemo sve uraditi da taj događaj obilježimo na jedinstven i nezaboravan način.
Razgovarala:Aleksandra Zečević Malović
