SAVREMENE TENDENCIJE U UREĐENJU OTVORENIH SLOBODNIH PROSTORA, PRIJE SVEGA U URBANIM TKIVIMA SA DOMINANTNO STAMBENOM NAMJENOM, DOŽIVLJAVAJU JEDNU VRSTU POTPUNE TRANSFORMACIJE. DEŠAVA SE OTKLON OD ONOGA ŠTO JE DECENIJAMA, MOŽE SE REĆI I VJEKOVIMA, BIO FOKUS U DOMENU PEJZAŽNOG I VRTNOG UREĐENJA, A TO JE FOKUS NA LIJEPOM, NA ESTETICI KOJU NEKI PROSTOR PRUŽA. MEĐUTIM, ESTETIKA SADA POSTAJE SEKUNDARNA, ONA JE SAMO PRATILJA JEDNE NOVE IDEJE, KOJA VODI NAŠU STRUKU U NOVOM PRAVCU. TAJ PRAVAC PREDSTAVLJA ONO ŠTO JE PRIRODNA OSNOVA NEKOG PROSTORA, ILI ONO ŠTO BI ONA MOGLA BITI. U OSNOVI, TO ZNAČI DA SE PROCES KREIRANJA NEKOG OKRUŽENJA USMJERAVA NA REPLIKACIJU PRIRODNE OSNOVE ILI SE ONA U SKLADU SA POTREBAMA STANOVNIKA PRILAGOĐAVA, ALI TAKO DA ZADRŽI SVOJE OSNOVNE EKOLOŠKE VEZE.

To bi značilo ne samo očuvanje i zaštitu postojećih djelova prirodnih kompleksa u zoni stanovanja, jer je to često nemoguće ili je moguće u manjem obimu, već i rekreaciju, replikaciju tog staništa na nov način, koji će ipak na kraju, biti u funkciji čovjeka. U našim uslovima, to bi na primjer značilo da se uz pješčane dine Velike plaže, u zoni planiranih turističkih objekata ne samo odvoje djelovi prostora koji će se štititi i neće biti izgrađeni, već i da se novim pejzažnim uređenjem formiraju po uzoru na prirodnu osnovu približno slične ekološke zajednice koje mogu imati i dodatne dobrobiti. Uz pažljivo osmišljene i dizajnirane prostore moglo bi se uticati i na nivo podzemnih voda, zaštitu od plime i osjeke, zaštitu od vjetra i sl.

Dakle, održivost više nije dovoljna, kao ni estetika. Potrebna je mnogo dublja analiza prostora i otključavanje procesa koji se u njemu dešavaju, a zatim i prilagođavanje onome što je stanovnicima tog prostora potrebno.

Tako su dobro poznati inostrani biroi Bjarke Ingels Group i James Corner Field Operations predvidjeli na obalama Bruklina, u sklopu novih high rise stambenih četvrti River Ring, bazene za regulaciju plime, kao i zone močvare koje će omogućiti veći izbor hrane za nekoliko vrsta čaplji koje se tu hrane i žive. Restauracija obalne zone na prirodan način kroz formiranje meandrirajuće obale i prirodne pješčane plaže, naseljene autohtonim biljkama i životinjama značiće mnogo više, ne samo za prirodu, nego i za čovjeka samog. Svakako više nego dosadašnje betonske obaloutvrde, čija je ekološka vrijednost nula, a troškovi održavanja veliki.

Mogućnost da žive uz vodu u srcu Njujorka, kao i da borave u toj zoni, da dotaknu vodu i da se osjete kao da su na nekom drugom mjestu, za mnoge stanovnike jeste izuzetna dobit, a to su spremni i da plate. Istraživanja pokazuju da je cijena stambenih kvadrata na ovakvim lokacijama i do 20% viša nego na sličnim lokacijama koje nemaju na takav način rješene slobodne zone oko objekata.

Ne umanjujući zaista pozitivan pristup ovakvom načinu uređenja, ipak ostaje pitanje nije li ovo samo način da se pod okriljem prirode i ekologije zamaskiraju vrlo intenzivne i prije svega glomazne prostorne intervencije? Možda, ali one će se očigledno svakako dešavati, u konstruktivno i prirodi sličnom okruženju ili ne. Naselje Belgrade Waterfront je primjer kako se veliki i značajni projekti koji iziskuju upečatljive prostorne intervencije mogu realizovati a da je bioekološka osnova priobalnog riječnog pojasa u potpunosti zanemarena. Istovremeno, proporcija izgrađeno-neizgrađeno je dominantno na strani izgrađenog, te se, bez obzira na prirodnu osnovu, čak ni o urbanističko arhitektonskim vrijednostima ne može govoriti.

Dakle, održivost više nije dovoljna, kao ni estetika. Potrebna je mnogo dublja analiza prostora i otključavanje procesa koji se u njemu dešavaju, a zatim i prilagođavanje onome što je stanovnicima tog prostora potrebno.

Sličan je i projekat regeneracije riječne obale u Sijetlu, koju je sprovela fima Surfacedesign,  gdje je betonski parking uz obalu pretvoren u veliki obalni park, te je sama obala “uvučena” u kontekst objekta i njegovog korišćenja. Objekat je predstavništvo Expedia grupe, i otvoreni prostor oko objekta uz morsku obalu zamišljen je kao javni prostor, koji iako u privatnom vlasništvu ima javni pristup, a koncept uređenja zasnovan je na replikaciji prirodne osnove modifikovan tako da ujedno predstavlja i dinamičan javni prostor.

Problemi plime i osjeke riješeni su sekvenciranjem terena tako da se omogući drenaža, ali i služe kao vjetrozaštitni bedem. Međuprostore čine močvarna staništa autohtonih vrsta biljaka, koje doprinose i prečišćavanju vode prije ispuštanja u more. Intenzivni su bili i radovi na poboljšanju kvaliteta zemljišta i to bioekološkim metodama introdukcijom poželjnih bakterija i gljiva, koje se smatraju bezbjednim za ihtiofaunu, pogotovo losose kojima je ova obala prirodno stanište. Uz ovako dinamično rješenje u ekološkom smislu, obezbijeđeni su i klasični elementi javnih površina- sjedenje, biciklistička staza, platoi...

Restauracija obalne zone na prirodan način kroz formiranje meandrirajuće obale i prirodne pješčane plaže, naseljene autohtonim biljkama i životinjama  značiće mnogo više, ne samo za prirodu, nego i za čovjeka samog. Svakako više  nego dosadašnje betonske obaloutvrde, čija je ekološka vrijednost nula, a troškovi održavanja veliki.

Iako niko sa sigurnošću ne može da zna u kom pravcu će novoformirana prirodna platforma ići u ekološkom smislu, izvjesno je da je za formiranje stabilnih ekoloških veza potrebno vrijeme. Ipak, dobit lokalne zajednice je višestruk, iako će za potpuni efekat možda proći više vremena nego kod utegnutih, previše izdizajniranih zelenih površina na koje smo navikli.

Međutim, replikacija prirodne osnove nije jednostavna, i zahtjeva udruženo znanje više različitih struka, i suštinski se ne može na isti način primenjivati na različitim lokacijama - svaka lokacija ima svoje specifične prirodne zakonitosti, te takav mora biti i pristup- za svaku lokaciju jedinstven.

Zato ovaj proces i jeste skup, ali su dobiti višestruke, ne samo za lokalno stanovništvo već i za grad uopšte, jer na taj način osigurava dugoročno efikasno i sa stanovišta životne sredine, prihvatljivo rješenje.