MY PHARM JE NOVA APOTEKA U PRIZEMLJU STAMBENO - POSLOVNOG KOMPLEKSA U ULICI BAKU U PODGORICI, KOJU JE NA POZIV KRISTINE JAŠOVIĆ, KRAJEM 2021. GODINE DIZAJNIRAO TROČLANI TIM ARHITEKATA U SASTAVU: NEMANJA MILIĆEVIĆ, EMA ALIHODŽIĆ JAŠAROVIĆ I MARKO STJEPČEVIĆ. BIO JE TO JEDAN OD ONIH ZADATAKA, ZA KOJE SMO OD STARTA IMALI PLAN DA POREMETIMO USTALJENE PERCEPCIJE, POSTUPAJUĆI IZVAN PRISTUPA HIGIJENSKE BJELINE MEDICINSKIH PROSTORA.
Pandemija Covid izmjestila je u velikoj mjeri realni život u digitalni prostor, što se reflektovalo na sve više prisutno online poslovanje koje preuzima primat i u farmaceutskoj i parafarmaceutskoj industriji. Ipak, internetsko poslovanje i dalje treba svoj fizički pandan, pri čemu su farmaceuti počeli shvatati nužnost transformacije u pristupu poslovanja, ali i dizajna uslužnih prostora. Kako većina apoteka u osnovi ima jednaku ponudu koja se odnosi na prodaju i izdavanje ljekova, upravo se enterijer postavlja kao segment koji bi mogao napraviti razliku. Univerzalnost funkcije ali i ustaljeni enterijerski izraz, dovodi do veoma očekivanih prostornih rješanja, koja se svode na slične interpretacije. Ključna asocijacija koja postaje vodilja za dizajn farmaceutskih objekata su sterilnost i liječenje, koje se obično povezuje sa prirodom, zbog čega ova vrsta dizajna tradicionalno pokušava u prostornu bjelinu uključiti prirodne elemente poput drveća, zelenih zidova i cvijeća. Ipak, iako je priroda neosporno izvor ozdravljenja, naš stav proizilazi iz činjenice da izbor jedne farmaceutske kuće treba da zavisi od povjerenja koje pacijent polaže savremenoj medicini, a čemu u velikoj mjeri može doprinijeti i njen enterijerski karakter. Naše dizajnersko opredjeljenje u tom smislu, suprotno gore navedenim aspiracijama, uključuje potrebu da prostor djelimično asocira na laboratorijske prostore, sa dozom futurističkog izraza koji obećava nova savremena rješenja koja mogu unaprijediti liječenje. Osim toga, iako ova vrsta usluge veoma često podrazumijeva nemio čin posjete, ideja je učiniti posjetu apoteci neočekivanim i novim prostornim iskustvom.

Projekat enterijera apoteke rezultat je arhitektonskog koncepta, koji je baziran na principu kreiranja dvije funkcionalne cjeline, koje podržavaju kontinualnost prostora kao vodeći utisak. Jedna zona pripada tzv. ,,naseljivom zidu’’, u kome su sve servisne funkcije apoteke smještene u pozadinskom traktu, iza pulta, kao što su oficina, toalet, skladište, kuhinja, garderober i stepenice. Na taj način, korisniku je vizuelno dostupan samo onaj sadržaj koji konzumira i koji ima izložbeni karakter, dok sve servisne funkcije ostaju sakrivene u zoni iza. Ostatak prostora, formiran je kao dvostrana, paralelna, uslužna opna, koju opet grade dva kontinualna ,,zida’’ dužine 15 metara, a čime je omogućen ravnopravan dvostrani ulaz u apoteku. Prostor je prednjim svojim frontom izložen prema ulici, stoga je bilo veoma važno prostor učiniti pozivnim već sa ulične strane, dok sa zadnje strane komunicira sa dvorištem zgrade, u kome se nalazi dječije igralište. To je nametnulo rješenje da se na toj strani upravo koncentrišu svi oni proizvodi koji su namijenjeni djeci i porodici. Tako kontinualan i fluidan prostor, izgrađen sistemom otvorenih polica, dopušta korisnicima da budu u direktnom, slobodnijem kontaktu sa proizvodom. Takav pristup remeti ustaljene percepcije o farmaceutskim prostorima, a dodatna funkcija, koja je usmjerena ka parafarmaceutskim proizvodima, omogućila je slobodu u izboru materijala, i time kreirala potpuno novi identitet prostora.
Projekat enterijera apoteke rezultat je arhitektonskog koncepta, koji je baziran na principu kreiranja dvije funkcionalne cjeline, koje podržavaju kontinualnost prostora kao vodeći utisak.

Visina zatečenog prostora, omogućava organizaciju dodatnih sadržaja i po vertikali, pri čemu se formira galerijski prostor namijenjen pratećem ofisu. Tako pozicionirana galerija, svjesno je locirana iznad zone centralnog pulta, oslanjajući se na izložbene elemente, i gradeći snažan volumetrijski izraz, koji kao takav dodatno ističe centar komunikacije i usluge. Ipak, galerijski prostor ne dobija pune zidove, već ostaje otvoren, sa parapetom kojim se gradi opna za skladištenje i radne stolove, čime se ne remeti prvobitna ideja o naglašenoj kontinualnosti prostora. Njemu se pristupa čeličnim stepenicama, takođe iz pozadinskog dijela.
Autorski tim:
Nemanja Milićević,spec.arh.
Dr Ema Alihodžić Jašarović
Marko Stjepčević, dia
3D vizuelizacija:
Lazar Spasojević
Autor fotografija: Relja Ivanić
Lokacija: Podgorica
Realizacija: 2022
Površina: 120m2
Tako savremen, minimalistički prostor, iako farmaceutsku bjelinu mijenja za inoxni efekat, ističe farmaceutsku čistoću i laboratorijski karakter funkcije, pri čemu se rasvjetom dodatno akcentuje proizvod, dok ostatak prostora biva u sjenci. Tako svedenom, strogo geometrijski definisanom, i jednopotezno riješenom prostornom konceptu, svjesno kontriraju prirodni elementi - kameni postamenti, čija neočekivana dimenzija izaziva pažnju korisnika.


Na kraju, zanimljivo je osvrnuti se na proces realizacije, koji je za nas autore jedno potpuno novo iskustvo, ali koje nam je samo još jednom potvrdilo stavove da kao sistem još uvijek rastemo i sazrijevamo, učimo, griješimo i improvizujemo i da iza svih onih fotogeničnih realizacija naših uzora, stoje gotovo uvijek besprekorni izvođači radova, tehnološke mogućnosti i profesionalizam na svim nivoima. Osim nimalo jednostavnog procesa realizacije, u kome je priroda odabranog materijala zahtijevala preciznost izrade i minimum greške, kao najzabavnije iskustvo bilježimo i momenat kada je u prostor trebalo unijeti prirodne kamene stijene, kao postament za eksponate i promociju novih proizvoda. Iskustvo unošenja kamena težine više stotina kilograma, dizalicom, dok blokiramo cijeli bulevar, bio je svojevrstan eksperiment o kome ćemo idući put dva puta razmisliti. Ipak, zahvalnost za ovako hrabar pristup, podršku i razumijevanje svih faza u procesu, dugujemo drugarici Kristini, koja je pokazala da samo sinergija i povjerenje između investitora i autora, može da ponudi dobar rezultat.








