KOLEGINICA EMA I VRTOGLAVE CIJENE GORIVA SU ME UDRUŽENIM SNAGAMA NAGOVORILE DA JE VRIJEME ZA BICIKL. PRIZNAĆU VAM DA MI JE DRAGO ZBOG TOGA. ČINJENICA DA SAM PRVIH DANA VOŽNJE MORALA MAMI DA SE JAVIM KAD KRENEM I KAD SE VRATIM KUĆI, GOVORI O SIGURNOSTI VOŽNJE BICIKLA U NIKŠIĆU. PAROLA JE SNAĐI SE, MALO ULICA MALO TROTOAR, MALO PJEŠAČKI PRELAZI, MALO PREČICE… DOBRO ZVONCE JE KLJUČ USPJEHA. ZABORAVILA SAM BILA KOLIKO JE TO DIVAN I OSLOBAĐAJUĆI OSJEĆAJ. MEĐUTIM IMA DANA KADA JE ZDRAVIJE VOZITI SE AUTOMOBILOM.

Mislov do ponovo gori po ko zna koji put. Od 2003. godine kada je ovo postala privremena lokacija za odlaganje otpada, pa sve do današnjeg dana, nema ministra i opštinskog čelnika koji nije obišao teren i sagledo  situaciju, obećao rješenje, propraćeno fotografijom, vrativši se nakon toga u svoju kancelariju gdje im je bez dileme bezbjednije. Ovaj ekološki grad izruči na ovom mjestu 20 hiljada tona raznoraznog otpada godišnje. Nema čak ni odlaganja ili recikliranja papira što bi bilo najjednostavnije. Godinama udišemo sopstveni otpad, sastavljen od razgradivih i nerazgradivih materijala.

Ovaj miris u vazduhu me podsjetio na put do babe kad sam bila mala, koji je išao preko mosta na rijeci Bistrici. Lokalno stanovništvo je sa mosta bacalo smeće u rijeku kolicima. Djeca valjda neke stvari osjećaju prirodno, pa se sjećam da sam često umjela da kažem babinim komšinicama kako je to što rade katastrofa. Sjećam se i babinog uznemirenog izraza lica kada ih opominjem iako smo dijelile mišljenje.

Učeni smo da ćutimo i kada smo u pravu. Ne učite djecu da uvijek popuštaju, budući da su često pametnija i vaspitanija od odraslih.

Miris tj neprijatan miris  u tom dijelu rijeke bio je teško podnošljiv. Rijeka je u avgustu često i presušivala, pa je korito zapravo izgledalo kao Mislov do sada.

Mi smo u tim mirisima odrasli pa valjda ne vidimo problem kad u vazduhu osjećamo nešto slično.

Ovo više nije pitanje lokalnog karaktera, ovo je pitanje koje na državnom nivou ne smije da postoji.

Problem je zaista veliki, a rešenje smo možda svi mi pomalo.

Mislov do ponovo gori po ko zna koji put. Od 2003. godine kada je ovo postala privremena lokacija za odlaganje otpada, pa sve do današnjeg dana, nema ministra i opštinskog čelnika koji nije obišao teren i sagledo  situaciju, obećao rješenje, propraćeno fotografijom, vrativši se nakon toga u svoju kancelariju gdje im je bez dileme bezbjednije. Ovaj ekološki grad izruči na ovom mjestu 20 hiljada tona raznoraznog otpada godišnje. Nema čak ni odlaganja ili recikliranja papira što bi bilo najjednostavnije. Godinama udišemo sopstveni otpad, sastavljen od razgradivih i nerazgradivih materijala.

Muzeji Kotor su osmislili divan način kako da iskoriste stari papir i reciklažom osmisle kreativne suvenire, koje izrađuju u muzejskoj radionici. Motive predmeta su našli u Arheološkoj zbirci “Muzeja”. Puna podrša za njih i sve slične naizgled male ali značajne projekte i pokretače.

Sve se više malih vinarija otvara u Crnoj Gori, a u prethodnom periodu bilo  je dosta salona vina, što je poslužilo kao inspiracija za temu broja. Pogledajte inspirativne projekte vinarija na različitim lokalitetima. Vinarije više nijesu samo sporedni objekti na putu do glavne atrakcije, one su same po sebi  postale odredišta. Zadivljujuća arhitektura, idilično okruženje - to je ono od čega se sastoje vinarije koje vam predstavljamo u ovom broju.

Velenka kao moja podrška u avanturi biciklom napisala je sjajan tekst o problemu preopterećenosti saobraćaja automobilima. Saznajte kako taj problem rješavaju najveći evropski gradovi. Šta je bitno i na koje načine treba podsticati ljude da se opredijele za ovaj vid prevoznog sredstva. Da li ste znali da je Amsterdam napopularniji biciklistički grad sa oko 881.000 bicikala. Četiri puta više nego automobila. To bi bilo kao da svaki stanovnik Crne Gore posjeduje makar jedan bicikl.

Lego ergo sum je bio naziv ovogodišnjeg jubilarnog desetog Fluid dizajn foruma, sa kojeg nam utiske prenosi Ema. Svi znamo da se nije lako baviti se kulturom u našoj zemlji, uvijek je nekako u drugom planu. Zato im čestitam na istrajnosti i upornosti u nadi da će sve buduće godine biti još inspirativniji i uspješniji u svojoj zamisli.

Priroda je uvijek neizostavan dio arhitekture. O  vrtovima, parkovima, zelenim površinama i uopšte prostorima sa kultivisanim zelenilom se najčešće misli kao o isključivo vizuelnoj kategoriji.

Međutim, ukoliko su osmišljeni na pravi način, generišu mnogo više od vizuelnog identiteta, pa kod čovjeka angažuju i mnogo složenije unutrašnje procese, a to je da u nama izazivaju određenja stanja koja se mogu smatrati terapeutskim u širem smislu. U ovom broju Danica nam priča o terapeutskim vrtovima, koji su česta pojava u svijetu. Ako mene pitate trebali bi biti obavezni u svim kliničkim centrima i bolničkim kompleksima.

U ovom broju velilki dio časopisa  posvećen je enterijeru. Odabir pravog namještaja i pravih materijala ključan je za kvalitetan život korisnika. Prisustvovali smo otvaranju salona jednog sjajnog turskog brenda namještaja Dogtas. Njihov namještaj krasi našu naslovnu stranu ovog broja. Alisa nam priča o trendovima za ovu godinu kada su u pitanju kuhinje, a ja sa vama dijelim par savjeta kako da opremite prostor ukoliko ste ljubitelji crne boje.

Nadam se da će nam ljeto dati makar 50 odsto očekivanog. Dobra turistička posjećenost, lijep odmor sa porodicom i odsustvo požara u šumama i deponijama. Uživajte u ljetu, prigrlite ono najbolje od njega, brinite o vrijednim i pravim stvarima i čitamo se ponovo u septembru.