Prošlo je 15 godina je od kada je Crna Gora postala članica UNESCO-a. Sada je dobar, ali možda i krajnji momenat da zastanemo i analiziramo gdje smo po pitanju statusa i da li želimo da sa nepartnerskim odnosima ugrozimo poziciju i status na kojima je rađeno godinama. Infrastrukturni projekti moraju biti usaglašeni sa smjernicama koji dolaze od strane UNESCO-a. Još od 2003. godine nas opominju po pitanju Bokokotorskog zaliva, a u 2016. godini smo dotakli opasnu granicu da budemo skinuti s Liste kulturnih dobara kao što je prošle godine to doživio grad Liverpul.

Balans između javnog i privatnog interesa mora da postoji i jasno je da javni interes zavisi od privatnog poslovanja i baš tu nedostaje očigledno znanja i vizije kako bismo zaštitili nevjerovatno bogatsvo koje posjedujemo i zbog čega smo dobili status Ekološke države. UNESCO ne zaustavlja investicije bilo koje države, on nam daje smjernice i propisuje način na koji se određena UNESCO područja mogu razvijati, tako da uz poštovanje međunarodnih standarda zasnovanih na očuvanju izuzetne univerzalne vrijednosti samog prirodnog ili kulturnog dobra, lokalna zajednica ostvaruje postepen ekonomski razvoj koji na duže staze ima mnogo veći značaj. Ono na šta posebno upozoravaju je izgradnja mosta na Verigama i dalja devastacija Kostanjice. Samo oko 200 prirodnih dobara u svijetu ima zaštićeni status među kojima je i nacionalni park Durmitor sa basenom Tare. Izgradnja hotela na samoj obali Tare s prefiksom „eko“ ne može i ne smije biti dovoljan izgovor.

U ovom broju razgovarala sam sa organizacijom Expeditio iz Kotora koja se godinama unazad borila za bolji tretman i odnos prema prostoru u Bokokotorskom zalivu, kao i posljedicama skidanja sa Liste svjetske baštine UNESCO-a. Ove godine Expeditio obilježava 25 godina rada, iza njih je veliki broj uspješnih projekata i jako značajan broj publikacija, kroz koje su promovisali kvalitet i ljepote crnogorskog prostora, a ujedno i edukovali čitaoce o načinima brige o njemu.

Foto: Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, idejno rješenje

Adaptivna upotreba objekata je nešto što može biti dobra praksa u očuvanju prostora, naročito u malim sredinama kao što je naša. Zato vam kroz temu broja predstavljamo tri projekta različite namjene a koji su bili napušteni i skoro neupotrebljivi. U ovakvim situacijama arhitekte su oni koji treba da prepoznaju potencijal nekog iskorišćenog prostora i promovišu taj način očuvanja prostora. Na temu broja se odlično nadovezao tekst koji nam je pripremila Ema o Galeriji Art koja se nalazi u samom centru Podgorice. Nekadašnji prostor ateljea poznatog crnogorskog vajara Draga Đurovića, u prizemlju stambene zgrade iz 50ih godina prošlog vijeka, godinama je funkcionisao kao galerijski prostor grada, ali vremenom, prostor je dotrajao i nije više zadovoljavao elementarne infrastrukturne uslove za galerijske prostore. Nedostatke prostora pretvarali su u prednosti, pa je tako naslijeđena denivelacija u prostoru postala prostor za sjedenje, razgovore, umjetnička viđenja. Koliko su ovakvi mali galerijski prostori važni za kulturnu scenu grada, ukazuje podatak da je u protekloj godini, i pored pandemijskih uslova, ova galerija nakon veće pauze, ugostila veliki broj domaćih i stranih autora savremene umjetničke scene, a što je rezultiralo kreiranjem nove publike i ciljne grupe, koja je postala konzument ovog prostora. Nadam se da će se sa praksom formiranja ovakvih prostora nastaviti i u ostalim gradovima, pa da će i moj Nikšić dobiti neki sličan prostor.

Predstavljamo vam i nagrađene radove na konkursu za izradu idejnog arhitektonskog rješenja vrtića i jaslica-centralnog objekta za potrebe JPU „Vukosava Ivanović Mašanović“ u Baru. Prvu nagradu dobio je mladi BIRO 81000 koji je sad već poznat po osvojenim nagradama na konkursima i kod nas i u regionu. Ono što je na neki način skrenulo pažnju i fokus sa nagrađenih radova je kolektivna žalba dvadeset jednog arhitektonskog tima koji su diskvalifikovani u samom startu. Deset radova je bez vrednovanja diskvalifikovano jer veličina jednog od dokumentata predatih na CD-u prelazi težinu od 15mb. Iako su pravila za učešće u nekom konkursu jasna, ne možemo a da se ne zapitamo da li je veličina dokumenta bitnija od veličine objekta, s obzirom da sam žiri u svom izvještaju navodi da su pojedini nagrađeni radovi prekoračili maksimalnu površinu objekta. Možda su ovo neka pitanja koja u budućoj praksi raspisivanja konkursa treba imati u vidu. Ne mogu a da ne pomislim da nam je dobar projekat od opšteg javnog interesa promakao zbog veličine nekog dokumenta.

Ono što je na neki način skrenulo pažnju i fokus sa nagrađenih radova je kolektivna žalba dvadeset jednog arhitektonskog tima koji su diskvalifikovani u samom startu. Deset radova je bez vrednovanja diskvalifikovano jer veličina jednog od fajlova predatih na CD-u prelazi težinu od 15mb. Iako pravila za učešće u nekom konkursu su jasna ne možemo a da se ne zapitamo da li je veličina fajla bitnija od veličine objekta, s obzirom da sam žiri u svom izvještaju navodi da su pojedini nagrađeni radovi prekoračili maksimalnu površinu objekta. Možda su ovo neka pitanja koja u budućoj praksi raspisivanja konkursa treba imati u vidu. Ne mogu a da ne pomislim da nam je dobar projekat od opšteg javnog interesa promakao zbog veličine nekog fajla.

Kada je u pitanju enterijer, Alisa je u ovom broju pripremila odličan tekst o primjeni Magnum keramike. U zadnje vrijeme njena popularnost je dostigla maksimum kao i praktičnost i širok spektar upotrebe. Ja sam se standardno bavila kupovinom iz udobnosti svog doma, pa sam za vas izabrala neke detalje koje možete pronaći u online prodavnicama, a koje će oplemeniti vašu kuhinju.

Neki mi kažu da stvari posmatram emotivno i ma koliko se branila shvatam da jeste tako. Emotivno doživljavam neuspjehe našeg društva. Neuspjele projekte, neuspjele konkurse, nuspjela pravila... jer to su na neki način naši zajednički neuspjesi. Nadam se da ćemo sve češće pričati o uspješnim i realizovanim projektima zbog kojih ćemo svi biti ponosni.