Živimo u vremenu poremećenog sistema vrijednosti, u kojem su ljudskost i poštenje postali rijetkost, a instant zadovoljstva dostupna na svakom koraku. Zbog brzog načina života, svakodnevnih obaveza i izloženosti stresu, često zaboravljamo svoje želje i potrebe. Bez obzira na to čime se bavimo, rad sa ljudima, boravak u toksičnom društvu i izloženost negativnim informacijama crpe našu energiju. Da bismo sačuvali zdravlje i opstali, kao prirodan odgovor na stres javlja se potreba da pobjegnemo od stvarnosti koja nam ne prija. Mikro i makro sredina u kojoj živimo i radimo direktno utiče na naše psihičko i fizičko zdravlje i usmjerava naš dalji razvoj.
Kroz planiranje i organizovanje prostora, arhitektura utiče na naše psiho-fizičko stanje. Tijesnu povezanost između arhitekture i psihologije dokazuje naša emotivna reakcija na prostor u kojem se nalazimo. Mi doživljavamo prostor na određeni način i taj osjećaj ostaje u našem sjećanju.
Potrebu savremenog čovjeka za umirivanjem uma, osamljivanjem i meditacijom prepoznale su arhitekte kao novi izazov u projektovanju.
Projektovanje prostora namjenjenog za meditaciju ima za cilj da pomogne čovjeku da se osjeća bolje i da prepozna svoju autentičnost. Prilikom osmišljavanja prostora za drevne metode, poput joge i meditacije, za polaznu tačku uzeto je ljudsko tijelo i pokreti, s ciljem stvaranja jedinstva uma, duše i tijela. Elementi poput akustike, izbora materijala, temperature vazduha, orijentacije, kretanja itd. igraju važnu ulogu u odvajanju čovjeka od buke i spoljašnjih faktora stvarajući ambijent idealan za postizanje duhovnog spokoja.
Već nekoliko decenija, joga i meditacija našle su svoje mjesto u zapadnom svijetu. One su potpuno fokusirane na ljudsko biće i usmjerene na njegovo blagostanje. Ove drevne metode postavile su nove prostorne izazove za arhitekte s aspekta funkcionalnosti, okruženja i estetike.
Prostor. Iako svaka od drevnih metoda zahtjeva posebne uslove, većina njih se odvija na otvorenom, uz korišćenje dodatnih prostorija.
Glavna prostorija za jogu i meditaciju gdje se ljudi okupljaju da bi vježbali, obično je prilagodljiva različitim potrebama. Da bi odredili njene dimenzije, koriste se dimenzije prostirke za jogu: 180cm x 60cm. Neke od ovih prostorija imaju malu platformu na kojoj se nalazi instruktor. Veoma je korisno, u pomenutim prostorijama predvidjeti police ili radne površine gdje ljudi mogu da ostave svoje stvari tokom časa (boce za vodu, peškir, ćebe, papuče). Obično ove prostorije imaju ogledala na jednom ili više zidova.
Pomoćne prostorije. Ne uključuju svi centri za jogu i meditaciju svlačionice. Međutim, ako postoji mogućnost, poželjno je organizovati ih tako da umivaonik bude povezan sa svlačionicom i odvojen od toaleta da bi se omogućio boravak više od jedne osobe istovremeno. Toaleti treba da se nalaze u blizini glavne prostorije, lako dostupni posjetiocima.
Mislim da arhitektura ne treba da dominira već da dozvoli prirodi da se izrazi kroz igru sunčeve svjetlosti i vjetra»-Tadao Ando Japanski arhitekta koji je projektovao prostor za meditaciju u obliku cilindrične betonske strukture koja se nalazi u sjedištu UNESCO-a.
Horizontalne komunikacije. Hodnici dobijaju veliki značaj u ovakvoj vrsti projekata. Oni mogu obuhvatati dodatne sadržaje, skladišne prostore, čekaonice, zone odmora, pa čak i recepciju.
Akustika. Postoji uvjerenje da u prostorijama za jogu i meditaciju treba da vlada potpuni mir. Ipak, ideja ovih disciplina je da se odvijaju uprkos okolnim šumovima. Šta više, preporučuje se izvođenje joge i meditacije na otvorenom, jer zvuci prirode podstiču vježbanje. Zatvoreni prostor može biti obogaćen zvucima prirode i unutrašnjim vrtovima sa cvijećem i fontanama koje privlače ptice.
Početna ideja u projektovanju prostora za jogu i meditaciju je ostvarivanje i omogućavanje stalnog kontakta sa prirodom kroz zvuke prirode, strujanje vazduha, elemente vode, unutrašnje vrtove, cvrkut ptica itd.
Ventilacija: Tokom odvijanja joge i meditacije, osnovni element prakse je dah, zato je veoma važno omogućiti dobru ventilaciju prostorija, omogućiti potpuno provjetravanje i dostupnost svježeg vazduha tokom seansi i nakon njih. To je moguće ukoliko imamo bar dva otvora na fasadi, prvi usmjeren prema preovladavajućiima vjetrovima i drugi otvor, po mogućnosti veći, na suprotnom zidu.
Osvjetljenje. U centrima za jogu i meditaciju dodatni element koji doprinosi stvaranju veze sa prirodom jeste osvjetljenje. Prioritet se daje prirodnom osvjetljenju i sistemima za regulisanje intenziteta svjetlosti koji omogućavaju potpuno zatamnjivanje prostorije. Da bi se izbjegao odsjaj, u većini projekata svjetlo ne pada direktno na posjetioce. Takođe, koriste se prozori na nivou poda i omogućava prolaz svjetlosti kroz vrtove ili dvorišta koja okružuju glavnu prostoriju. Ako se vježbe izvode noću, koristi se vještačko, podesivo osvjetljenje.
Estetika i materijali. Estetika prostora u potpunosti zavisi od zahtjeva klijenata. Preporučuje se korišćenje toplih, nježnih boja, dok su podovi obično prekriveni drvetom ili materijalima koji su poprilično meki i topli na dodir. Treba izbjegavati suvišne detalje i velike ukrase kako bi se prisutnima pomoglo da lako postignu koncentraciju. Cilj projekta je stvaranje prostora u kojem materijali, namještaj, osvjetljenje i boje doprinose stvaranju odgovarajućeg ambijenta za vježbanje joge, omogućavaju korisniku da pauzira svoj brzi ritam života i da se poveže sa tijelom i spokojnim mentalnim prostorom.
Orijentacija i geometrija. U projektima centara za jogu i meditaciju vodi se računa o tradicionalnim načelima drevnih metoda koje se zasnivaju na sakralnoj geometriji i koje su povezane sa suptilnom energijom i magnetskim poljem naše planete. Zato su prostorna orijentacija prema istoku ili sjeveru, a takođe i konfiguracija prostorije veoma važni za efikasnosti vježbi.
U zavisnosti od namjene objekat može imati i nekoliko učionica, kabinu za masažu, đakuzi, saunu i bazene. Visina prostorija je izbor klijenta i arhitekte, ali glavna prostorija bi trebalo da bude projektovana veće visine.
Centar za meditaciju Windhover u univerzitetskom kampusu Stanforda, u Americi odličan je primjer upotrebe lokalnih resursa, drveta i stakla za stvaranje prostora izolovanog od kampusa uz zadržavanja postojeće vegetacije. Dizajnirana da promoviše ličnu obnovu i blagostanje, prizemna zgrada predstavlja spoj umjetnosti, prirode i arhitekture. Kombinujući karakteristike duhovnog centra, umjetničke galerije i bašte, dizajneri su stvorili jedinstven objekat u središtu kampusa pored hrastove šume.
U zgradu se ulazi kroz dugački vrt zaštićen redom bambusa koji omogućava posjetiocima da se već tokom šetnje do objekta oslobode stresa.
Jedina svjetlost u prostoriji je prirodna i dopire kroz krovne prozore, osvjetljavajući pet velikih slika američkog umjetnika Nathana Oliveira, koji je predavao u Stanfordu više od tri decenije. Posjetioci mogu vidjeti slike koje su osvijetljene iznutra bez ulaženja u prostoriju. Na taj način ostvarena je veza između unutrašnjeg i spoljašnjeg prostora. Osim vegetacije kao pomoćnog elementa tokom meditacije, postoje i fontane unutar zgrade.
Centar se prostire na 370m2 i ima zidove od nabijene zemlje koja je iskopana na gradilištu. Težina zemljanih zidova je u kontrastu sa velikim staklenim površinama i paravanima od kedrovih dasaka.
«Mislim da arhitektura ne treba da dominira već da dozvoli prirodi da se izrazi kroz igru sunčeve svjetlosti i vjetra» Tadao Ando
Japanski arhitekta Tadao Ando projektovao je prostor za meditaciju u obliku cilindrične betonske strukture koja se nalazi u sjedištu UNESCO-a. Prostor za meditaciju simbolizuje mir i izgrađen je od granita koji je ozračen tokom bombardovanja u Hirošimi 1945.g. i koji je dekontaminiran prije postavljanja. Prostor za meditaciju je dizajniran da navede posjetioce na razmišljanje o užasima Hirošime i o destruktivnoj moći čovječanstva. Posjetilac može da uđe u prostor za meditaciju bez otvaranja vrata što simbolizuje prelaz od svjetlosti ka tami.
Internacionalni centar za meditaciju nalazi se u Eseksu, u Engleskoj, i predstavlja rezultat istraživanja efikasnosti prostora i stvaranja savremenog dizajna u šumskom okruženju. Centar je dizajniran tako da ima tri glavne zone, recepciju i dvoranu za meditaciju. Da bi obezbjedili što više prirodnog svjetla, arhitekte su primjenile različite metode zastakljivanja na krovu i fasadi radi očuvanja privatnosti. Ovo osigurava da unutrašnjost zgrade živi zajedno sa svjetlošću i sjenkama u različito doba dana.
Arhitektura efikasno odgovara na potrebe savremenog čovjeka za meditacijom, privatnošću i približavanjem prirodi. Projektovanje centara za jogu i meditaciju, izdvaja se od projektovanja funkcionalnih objekata idejom o stvaranju ambijenta za introspekciju koji objedinjuju um, dušu i tijelo. Ovi prostori dizajnirani su da komuniciraju sa svojim posjetiocima na duhovnom nivou.
Zgrada oživljava i živi zajedno sa svjetlošću i sjenkama u različito doba dana.
Prostori za jogu i meditaciju su hramovi današnjice. Potražnja za bjekstvom od svakodnevne kolotečine, poput prostora za meditaciju, povećala se tokom posljednje decenije. Čovjek ima potrebu da bude sam i zato mu je potreban neutralan prostor koji nije određen niti opterećen pripadnošću, religijom ili nacijom već jednostavno mirno mjesto gdje može da čuje svoje misli i vrati se sebi. Pri ulasku u centar za jogu i meditaciju brige ostaju van i čovjek se susreće sa samim sobom u prostoru koji je direktno povezan sa prirodom, namjenjen za odmor duše i tijela i koji oživljava prirodna svjetlost. Osvješćivanje svojih problema, želja i potreba važno je za psihičko zdravlje i lični napredak.
Projektovanje i izgradnja centara za jogu i meditaciju utiče na sve veću primjenu ovih drevnih metoda širom svijeta. Pomenuti objekti predstavljaju dio prirode oblikovane arhitektonskim sredstvima i intervencijama.
Prirodna osvjetljenost, strujanje vjetra, žubor vode, zemljane boje, ekološki materijali, mir i ušuškanost objedinjeni i istaknuti kroz organizaciju prostora i kretanja stvaraju utočište za dušu savremenog čovjeka.
