Tradicionalna arhitektura na području opština Berane, Petnjica, Andrijevica, Plav i Gusinje /

Polimski muzej iz Berana je u saradnji sa Regionalnom razvojnom agencijom za Bjelasicu, Komove i Prokletije imao ideju da se pozabavi temom kulturnih pejzaža i vernakularne arhitekture zone Polimlja, i tu ideju je kandidovao na prekograničnom programu Crna Gora - Albanija. Partneri sa albanske strane, koji su imali interes da se istom temom bave u svojoj zemlji su Regionalni savjet Skadra i organizacija EuroPartners Development. Kroz ovaj projekat su sprovedene različite aktivnosti u obje regije, koje su inače veoma različite. Ali, suština je bila ista – istražiti tipologije tradicionalnih objekata, preporučiti načine njihove konzervacije, i raditi sa stanovništvom na očuvanju tradicionalne arhitekture kao važnog segmenta kulturne baštine.

Šta je to kulturni pejzaž?

Prema definiciji koju je formulisao UNESCO kulture predjela predstavljaju „kombinaciju dejstava prirode i čovjeka i ilustruju tokom vremena ostvaren razvoj ljudskog društva i njegovih naselja pod uticajem fizičkih sila i/ili mogućnosti koje su predstavljali njihovo, kako spoljno, tako i unutrašnje okruženje društvenim, ekonomskim i kulturnim silama“. Ljudskim mišljenjem i djelovanjem, svaki čovjek utvrđuje i produbljuje sebi utisnute „slike svijeta“ na način koji odgovara srazmjerama saznanja i kulture kojima raspolaže. Tako će on iz nekog „svog ugla“ u predjelu pred sobom ili njegovoj viziji tražiti i nalaziti svakojake izvore spokoja i ljepote, ili zbunjen i uplašen otkrivati najave poznatih opasnosti, u nepoznatom izazov radoznalosti ili skrivene prijetnje, sluteći nepriliku.

Kulturni pejzaž je zasigurno jedna od najinspirativnijih tema za sve koji su bliski oblasti kulturnog i prirodnog nasljeđa, drugim riječima kulturnoj i prirodnoj baštini. Tema dolazi u pravo vrijeme i sa mnogo razloga ima ogroman značaj. Krizna vremena siromaštva, ratova i razaranja, skrajnula su oblast kulturne i prirodne baštine na periferiju društava. Logično je, stoga, da se ova oblast ubrzano vraća na pijedestal svoje stvarne veličine, gdje joj je odavno i bilo mjesto. Kulture i nasljeđa u cjelini ne mjere se veličinom teritorija, brojnošću naroda, materijalnom i tehnološkom razvijenošću, već brojnošću kulturnog i prirodnog bogatstva. Upravo je XXI vijek označen vijekom kulturnog spajanja i razumijevanja svih ljudi. Imperativ za saradnju, razumijevanje, mir i razvoj naroda širom svijeta jeste njegova kulturna osviješćenost u pravcu shvatanja suštinskih vrijednosti različitih kultura u prošlosti i sadašnjosti kao moćnog sredstva za komunikaciju, razvoj demokratskih i humanih principa života.

Kulturni pejzaži Polimlja

Kada pogledate pejzaže oko sebe (koji su najčešće baš kulturni pejzaži), naučićete mnogo o navikama i tradicijama jednog društva, o njegovoj istoriji, o njegovom poštovanju svog okruženja, o njegovim potrebama kroz istoriju. Sve to ćete shvatiti i ako se osvrnete na kulturne pejzaže gornjeg Polimlja, zone koja je definisana Plavskim jezerom, odakle počinje svoj tok rijeka Lim, i gradovima i naseljima koja su se smjestili u dolinama Lima. 

Kulturne pejzaže Polimlja su definisale visoke planine i klima, istorijske prilike, kao i ekonomske aktivnosti stanovništva. Kao što smo u prethodnim brojevima časopisa Prostor već pisali, kuće su ovdje pravljene ili od kamena ili od drveta ili kombinacijom ova dva materijala, jer to su sirovine koje su bile na raspolaganju. Stočarstvo je bila dominantna ekonomska aktivnost, pa su često prizemlja kuća korištena kao štale. Zbog mnoštva stoke, pravljene su i ograde od drveta, koje se i danas mogu vidjeti u selima. Žito se nije kupovalo već se uglavnom sadilo, kukuruz je bio osnovna žitarica koja se koristila u prehrani stanovništva, pa su se zbog čuvanja žita pravili koševi od pruća, a za mljevenje su se gradili mlinovi. Svako selo koje je imalo rijeku imalo je i po nekoliko mlinova. Danas ih na žalost nema mnogo, ali se ostaci još uvjek mogu vidjeti. Vuna se koristila za odjevne predmete, pa su se paralelno sa mlinovima pravile i „valjanice“, primitivni mali pogoni za preradu vune koji koriste energiju vode. Sijeno za prehranu stoke se, kao i danas, slagalo u stogove. Torovi za ovce su se pravili od drveta, kao i danas, a tamo gdje nema šuma, od kamena. Ljeti se sa stokom izdizalo na katune, radi ispaše, a na katunima su se pravile, najčešće drvene, primitivne kolibe koje su se koristile svega nekoliko ljetnjih mjeseci. Tako su način života, potrebe ljudi i prirodno okruženje diktirali način gradnje. A, kada sve te građevine rasporedite po prostoru pored Lima i na obroncima Bjelasica, Komova i Prokletija, dobijate kulturni pejzaž Polimlja koji je i danas vidljiv.

Sa druge strane, regija Skadra je mnogo veća od regije Polimlja, i u smislu reljefa mnogo raznovrsnija. Veliki dio ove regije je u dolini, u ravnici, na obalama Skadarskog jezera, gdje su i pejzaž ali i kulturni pejzaž različiti od sjeverne regije Skadra, koji je mnogo sličniji Polimlju, jer se nalazi na obroncima Prokletija. Gusinje i Plav imaju veoma sličnu arhitekturu sa sjevernim dijelom Skadra, ovdje dominiraju stare kamene kuće koje se zovu kule.

Primjeri upotrebe tradicionalnih kuća

Savremeni pristup kulturnoj baštini, danas upravo govori o kulturnim pejzažima kao osnovnom, gradivnom elementu evropske kulture i identiteta. Sporo ali, reklo bi se ipak sazrijeva svjest o potrebi promjene odnosa prema kulturnom i prirodnom pejzažu. Samo organizovano društvo i država mogu učiniti taj napor da definišu tačke oslonca, odrede prioritete i strategije, usmjere vaspitno - obrazovni sistem, sistem informisanja i komunikacija u pravcu formiranja svijesti o vrednovanju svih kulturnih i prirodnih aspekata sopstvene zemlje.

Na području Polimlja postoji nekoliko dobrih primjera valorizacije kulturne baštine. Tako se par porodica odlučilo da svoje stare kuće adaptira i koristi, bilo za svoje potrebe, bilo u svrhe seoskog turizma. Kada su to učinili da bi počeli da se bave turizmom, upravo su takva domaćinstva dobijala najbolje komentare od gostiju, jer su upravo takve kuće dodavale značajnu vrijednost ukupnom iskustvu gostiju koji žele da nauče što više o lokalnoj kulturi i tradicijama. Još ako su takve kuće i uređene na tradicionalan način, onda je ugođaj potpun. 

Kao posebni primjeri se izdvajaju: seosko domaćinstvo Kuća Kljajića u Lubnicama; seosko domaćinstvo Miljanov Do u selu Konjuhe, opština Andrijevica; novosagrađena kuća po ugledu na tradicionalne brvnare u okviru kompleksa Oka i po u selu Kaludra, opština Berane; kao i Kula Redžepagića – smještajni objekat, opština Plav.

Regija Polimlja je tipični crnogorski, planinski kraj, u kojoj tragovi čovjeka i naseobina sežu u daleku prošlost. 

Ratovi i nemaština su učinili da nemamo kulturno istorijske spomenike grandioznog stila, nemamo zamkove, tvrđave i velelepne građevine. Što ne znači da ono što imamo nije vrijedno i da ga ne treba sačuvati. Svako od nas nosi odgovornost da kulturno nasleđe koje smo zatekli sačuvamo za sljedeće generacije. A, naše kulturno nasleđe i kulturni pejzaž jeste i naše narodno graditeljstvo - naši katuni, brvnare, kule i kamene kuće. Kulturni pejzaž gradi svaki pojedinac i čitava društva – države, organizacije, svi... To je sinonim za sadržajnost našeg duhovnog bića, istina o prošlosti i poligon budućnosti. Koliko se u tim vrijednosnim relacijama uspijemo naprijed pomjeriti – toliko ćemo za sebe i buduće generacije ostaviti ljepote nasljeđa iz koga izviru tokovi razumijevanja i prijeko potrebne ljubavi.

BOX: Ovaj tekst je štampan u okviru projekta “Očuvanje kulturnih pejzaža Crne Gore i Albanije”, kog u Crnoj Gori sprovode Polimski muzej i Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu Komove i Prokletije. Projekat je finansiran kroz prekogranični program Crna Gora – Albanija od strane EU, a ko-finansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore.

Stavovi izraženi u ovom tekstu isključiva su odgovornost Regionalne razvojne agencije za Bjelasicu, Komove i Prokletije i ne odražavaju nužno stavove donatora.