Razgovarali smo sa Anjom Ivanom Milić osnivačicom i suvlasnicom kompanije Arhi.pro koja već 18 godina uspešno posluje u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji, na poljima arhitektonskog projektovanja i inženjeringa, izvođenja radova, dizajna i proizvodnje namještaja. Poznata kako po radu sa najvećim svjetskim kompanijama prisutnim u Srbiji na opremanju i brendiranju njihovih poslovnih prostora, tako i po saradnji sa velikim svjetskim arhitektonskim biroima iz Londona, Vašingtona, Tokija, Melburna, na projektima u Srbiji i Crnoj Gori. Dobitnica je više nagrada i priznanja i aktivna članica stručnih udruženja, ali i udruženja koja se bave ženskim preduzetništvom. Od 2011. ambasadorka ženskog preduzetništva Srbije, u okviru projekta WENS Evropske unije. Osnivačica je i Ženskog arhitektonskog društva koje se bori za veću vidljivost ženskog kretaivnog rada u branši, za podsticaj opcijama ženama u arhitekturi.
Arhi.pro postoji od 2002, a od 2005. i u Crnoj Gori i Makedoniji, koliko je izazovno poslovati na 3 tržišta i znači li to da ste dosta u Crnoj Gori ?
Arhi.pro Montenegro je crnogorska firma, osnovana 2005. godine od firme Arhi.pro iz Beograda, i uspješno posluje već 15 godina. Izazvani smo bili ugovorom koji smo imali sa internacionalnim klijentom, bankom Société Générale, o dizajniranju i gradnji njihovih poslovnica u cijelom regionu, te smo prativši njihov razvoj korporativnih objekata i filijala, osnovali firme u pomenutim zemljama regiona.
Kada imate već osigurane Ugovore o pružanju usluga u rukama, izazov je kontrolisaniji i manje rizičan. Svakako opstanak od 15 godina rada u Crnoj Gori je zapravo dokaz da smo nastavili širiti poslovanje sa raznim klijentima i postali prepoznatljiv projektantski brend u Crnoj Gori.
Lavander bay, Crna Gora
Kako se situacija sa Covid 19 odrazila na poslovanje u 3 različite države?
Svuda je situacija unijela promjene u organizaciji vršenja rada, ali pored velikih problema i izazova, smatram da se rad naših biroa povezivao možda i bolje nego inače, uspostavljanjem rada od kuće za sve projektante kojih je preko stotinu, a koji su svi radili na BIM 360 i koristeći različite aplikacije i platforme za dijeljenje podataka i komunikaciju.
Bilo je važno nastaviti rad i postići rokove koji su ugovoreni, jer kao i u svakoj krizi, možemo je ublažiti samo ako nastavimo da radimo.
U Crnoj Gori ste radili na mnogim projektima, koje biste izdvojili? Na kojim projektima radite trenutno?
Arhi.pro Montenegro je u periodu 2008-19. godine uključen u razvoj projekta Porto Montenegro, kao lokalni konsultant, lokalni arhitekta, vodeći projektant svih inženjerskih faza izgradnje objekata Ozana, Teuta, Zeta, Milena, Tara, Ksenija i nedavno završena Elena, kao i na projektu hotela Regent. Značajan je i projekat hotela One&Only Portonovi na kojem smo radili od 2015-18, razvijajući koncept dizajn autora Denniston Architects, i objekat Marina apartments Portonovi, razvijajući koncept dizajn autora RTKL London.
Naš autorski projekat u Morinju Lavander Bay razvijali smo 2012-15., a potom i do sada nekoliko autorskih projekata vila i rezidencijalnih zgrada u dijelu primorja, najviše Boke Kotorske.
Lavander bay, Crna Gora
Trenutno smo angažovani kao lokalni arhitekti i vodeći projektanti nove faze razvoja Porto Montenegro naselja, Boka place, koji je nedavno uvršten u projekat ekonomskog državljanstva.
Takođe, trenutno smo u istoj ulozi u projektovanju nove faze razvoja Luštice, dizajniranju hotela Marina Hotel Lustica Bay, gdje smo se našli u sjajnom timu svih učesnika projekta i dijelimo veliki entuzijazam da projekat iznesemo najbolje do sada.
U sklopu kompanije imate više segmenata. Jedan od njih je i proizvodnja namještaja. Na koji način funcioniše proizvodnja? Da li namještaj radite za potrebe vaših projekata ili imate i širu proizvodnju?
Naša kompanija od osnivanja nudi široku lepezu usluga u projektovanju i izvođenju radova u građevinarstvu. Razlog tome je što je moj partner u firmi, suprug koji je elektroinženjer, te smo od početka razmišljali integrisano: integrisani dizajn svih struka u visokogradnji je ono što je sinonom za Arhi.pro.
U enterijeru smo ostišli korak dalje, 2005. godine smo otvorili posebnu radnu jedinicu za projektovanje osvjetljenja, kao što smo od početka postojanja osnovali ogranak firme za projektovanje i proizvodnju stolarskih pozicija Arhi.pro furniture.
Hotel Envoy, Beograd- Proizvodnja je in-house, posjedujemo veliki pogon u Leštanima, predgrađu Beograda, sa svom potrebnom tehnologijom za rad na pločastim materijalima, furnirima, kompjuterskom sječenju i bojenju stolarskih elemenata. Uglavnom je za potrebe naših projekata ugovorenih kao design&build usluga, mada smo i česti podizvođač drugim kompanijama. Često radimo i za pojedinačne klijente koji vole naš dizajn i žele po mjeri stana da se dizajnira njihov životni prostor. Naša referenca realizovanih objekata za Arhipro furniture je značajna, te sam na rad u toj oblasti veoma ponosna i okupirana stalnim napredovanjem usluga ogranka Arhi.pro furniture.
-
Imam stalnu potrebu da popravljam red u prostorima u kojima se nalazim, a verujem da je to odlika mnogih arhitekata koji su opsjednuti dizajnom enterijera. Sklad me smiruje, nesklad me pokreće da nesto mijenjam.
Osnivačica ste Ženskog arhitektonskog društva, ŽAD, o čijim aktivnostima su naši čitaoci imali priliku da čitaju u prethodnom periodu. Šta Vas je navelo na osnivanje udruženja? Na koji način uspjevate da uskladite angažovanost u organizaciji sa svim ostalim obavezama? Koje su sledeće aktivnosti društva?
Poslije više godina rada u udruženjima koja se bave podrškom preduzetnicama, ženskom liderstvu u strukama i biznisu, shvatila sam da je ono što bi me posebno ispunilo je da usmjerim taj entuzijazam i energiju na svoju struku i žene u svojoj struci. Struka kao arhitektura je neophodno da ima svoje komore i udruženja, ali se nikada nije pružila jasna podrška ženama u arhitekturi.
Mnoge uspješne autorke ranijih doba, ostale su zaboravljene, a nove, savremene, su na frontu borbe za uvažavanje i ravnopravnost u sistemima gdje su se zaposlile: privrednim društvima, autorskim biroima, univerzitetskim mjestima…
Kada si žena, postoji predrasuda da si spremna da prihvatiš niže uslove ugovora, cijena, pozicije u timu, jer “nemaš mnogo opcija”.
Žensko arhitektonsko društvo se bori za veću vidljivost ženskog kretaivnog rada u branši, za podsticaj opcijama ženama u arhitekturi. Od osnivanja, bilo nam je važno da se ŽAD osnuje kao regionalno udruženje, te je u našem osnivaštvu Dr Sonja Radović Jelovac, kao i značajan broj članica arhitektica Crne Gore.
Lično, svoj rad u udruženju usklađujem sa ostalim obavezama, planski. Bitno je samo dobro planiranje vremena i ciljeva. Pored mene tu je i cijeli upravni odbor, gdje bih posebno istakla našu predsjednicu profesoricu Evu Vanistu Lazarević, koja je unijela u udruženje veliku motivaciju, kao i entuzijazam članica upravnog odbora, koje nas čine aktivnim i vidljivim javnosti.
Pošto smo poslednju godišnju izložbu održanu u decembru uspješno realizovale na temu “Višeslojnost” arhitekture kao struke, slijedeće je da do kraja godine održimo izložbu nagrađenih radova sa izložbe “Višeslojnost” i nastavimo tom prilikom da otvaramo kroz panel diskusije aktuelne teme koje utiču na našu struku, kao i na globalnu privredu i društvo.
Vila u MIlovici
Imajući u vidu činjenicu da su uspješne žene arhitekte u velikoj većini i dalje u sijenci, šta mislite da je razlog?
Postoji više razloga, jedan je nedovoljno interesovanje šire publike i javnosti za nas, arhitekte uopšteno. U svim velikim metrolopama svijeta koji su kulturni centri regiona, svaki građanin zna da navede imena značajnih arhitekata koji su zidali najvažnije objekte grada.
Kod nas to nije gajeno kroz opšte obrazovanje, a potpuno je nestalo sa polja važnosti krajem prošlog vijeka u najezdi “divlje gradnje”. U ovom vijeku je bilo puno potrebno da se mi, regionalni arhitekti ponovo uzdignemo kvalitetom i budemo uvaženi od strane internacionalnih investitora koji su došli da grade kod nas.
Na tu opštu sliku podcijenjenosti lokalnog arhitekte, postoji bitan hendikep za žene, jer od njih se očekuje da su one “u sijenci” jer su tako vaspitavane, tako je kulturno nasleđe regiona, da biti u sijenci je “mjesto žene”.
U nedostatku posla i velikoj konkurenciji u struci, svaka strana će koristiti sve adute da drugu “drži u sijenci”
Sa druge strane, biti u sijenci i nije slučaj za Vas. Otkrijte nam tajnu.
Potrebno je samo da se osmjelimo da izađemo pred klijente, a da za to ne očekujemo da će nas neko drugi pogurati.
Osvajanje klijenta je bitniji put od osvajanja naklonosti struke, jer će vas struka češće kuditi nego hvaliti, a Klijent je orijentisan samo na uspjeh svog projekta. Istupite pred svoje klijente sa malo više hrabrosti, same.
Vila Sveti Stefan
Šta je na Vas najviše uticalo da postanete tako uspiješan arhitekta kakav ste danas?
Ja sam dijete arhitekte, odrasla sam uz majku koja je bila jedna dominantna žena u svojoj struci, koja je znala da bude lider projekata i timova. Radila je na razvojima internacionalnih projekata u Africi, Rusiji, Francuskoj u prošlom vijeku, te za mene nije postojala opcija “žene u sijenci”.
Smatrala sam da je prirodno da mi, žene možemo sve jednako.
U svom razvoju u struci imala sam sreće što sam počela sa radom u jednom od najboljih privatnih biroa devedesetih u Beogradu, potom se okušala u radu u nastavi na Arhitektonskom fakultetu više godina, čak radila kao i tehnički direktor društvenog preduzeća, sa tada samo 33 godine. Potom sam sklopila ugovor sa svjetskim korporacijama kojima postajem brend dizajner, što je jedno veliko iskustvo i obuka potrebna svakom arhitekti: projektovati sa poštovanjem biznis principa, plana i budžeta klijenta.
Uspjeh arhitekte ima dva puta, da je talentovan i radi kvalitetan dizajn, a drugi je da umije da proda svoj rad i postane preduzetnik, dokaže se u biznisu.
Moj uspijeh je moj tim koji vodim i sa kojim radim i bez tima kakvog smo stvorili ne bi smo imali brend.
Osvajanje klijenta je bitniji put od osvajanja naklonosti struke, jer će vas struka češće kuditi nego hvaliti, a Klijent je orijentisan samo na uspjeh svog projekta. Istupite pred svoje Klijente sa malo više hrabrosti, same.
Poznati ste po velikom broju projekata enterijera. Šta po vašem mišljenju čini neki enterijer dobrim?
Enterijer dobrim čini svježina ideje, rad koji je u svom momentu lansiranja pre trend-seter nego Instagram kopija.
Pored toga, neophodno je da enterijer podržava funkcionalnost prostora, a ne da ga narušava zarad prevlasti dekora. Dobar enterijer čini da se korisnik osjeća emotivno pokrenut, nadahnut i sretan u prostoru.
Šta Vas inspiriše, šta biste poručili mladim arhitektama, pogotovo ženama..
Inspirišu me prostori koji su devastirani i koji mi bude planove i kreacije u glavi. Imam stalnu potrebu da popravljam red u prostorima u kojima se nalazim, a verujem da je to odlika mnogih arhitekata koji su opsjednuti dizajnom enterijera. Sklad me smiruje, nesklad me pokreće da nešto mijenjam.
Mladi su sada na putu da tehnologija preuzme prednost nad njima kao kreativcima. Jako će biti teško u budućnosti više vrednovati arhitektu od sofvera. Brinem se za sve njih kako će iz konvencionalnog projektovanja zavladati digitalizacijom, a da ipak ona ne zavlada njima.
Međutim, jedini savjet koji imam da im dam je, da je tajna opstanka u prilagođavanju. Radite stalno na svom brzom učenju i prilagođavanju savremenim alatima, regulativama, standardima, procedurama jer ćete samo tako ostati konektovani za svoje klijente i poslove. Pokušajte da znate bolje i prije od svojih klijenata, šta dolazi sjutra.
Ovo je savjet za oba pola, jer u budućnosti će mladi u STEM naukama biti svi jednaki.
Dijeliće se na znalce i neznalce, a ne na polove.
HO Societe Generale, Beograd
Skoro 20 godina Arhi.pro postoji, sigurno ste prolazili kroz slične krize poput ove u kojoj smo se svi našli sada, kako ste uspijevali da se održite? Vjerovatno ste na neki način spremniji, pa imate li neki savjet za mlađe arhitektonske studije.
Krize su sastavni dio jednog poslovnog vijeka, bilo kog poslovanja. Svako ko traje kroz dvije, tri dekade je morao da se bori sa promjenama i adaptira na nove uslove tržišta.
Prolazila sam kroz mnoge situacije, kao što je uticaj velike recesije bio i na našu građevinsku struku, a sada i kroz vanredno stanje uzrokovano pandemijom, koje je svakako zaljuljalo mnoge biznise globalno.
“Nema odustajanja pred preprekama, one su sastavni dio treninga u postizanju izvrsnosti”.
Bojim se da će posljedica globalne krize tek stići u naš region i da ćemo morati da se spremimo za teške uslove poslovanja krajem godine i tokom sledeće godine. Kako jedan arhitekta, ili čitav arhitektonski biro, ne mogu da utiču na globalnu politiku, potrebno je da utičemo na svoje sposobnosti prilagođavanja i snalaženja u svim zadatim uslovima.
Moj moto je : “Nema odustajanja pred preprekama, one su sastavni dio treninga u postizanju izvrsnosti”.
Razgovarala: Aleksandra Zečević Malović
