PORTUGALSKI ARHITEKTI FILIPE PINA I DAVID BILO PROŠIRILI SU SEOSKU KUĆU CASA NAMORA U GUARDI U PORTUGALU, DOGRAĐUJUĆI DVA BETONSKA VOLUMENA SA MINIMALISTIČKIM ENTERIJEROM. SMJEŠTENA U PODRUČJU POZNATOM KAO MORA U PODNOŽJU PLANINSKOG LANCA SERRA DA ESTRELA, PROJEKAT AŽURIRA IZVORNU SEOSKU KUĆU OD GRANITA KOJA SE KORISTI OD SREDINE 20. VIJEKA.
Imanje je dobro očuvano tokom godina zahvaljujući poljoprivrednim aktivnostima. U njegovom središtu stoji skromna granitna zgrada, odakle je i započeo novi projekat. Kako ne bi ometali aktivnosti na farmi, arhitekte su se odlučile da projektovanjem kuće odvoje staro od novog.
Konačni ishod, dogradnjom postojeće kuće, proizašao je iz kompromisa između želja vlasnika i postojećih obilježja i morfologije zemljišta koje karakteriše postojanje više terasa.
Proširenje Casa NaMora sastoji se od dva isprepletena betonska volumena koji se spuštaju niz teren, a projektovali su ih Pina i Bilo kako bi obezbijedili vlasnicima tri spavaće sobe i veliki dnevni prostor, kupatilo i kuhinju.
Na prirodan način stvorena su dva nova volumena betona i ugrađena u postojeću terasu, usko povezana s granitnom zgradom, omogućavajući fluidan razvoj lokalne farme.
Projekat je jasno podijeljen na dva različita, ali komplementarna elementa: skladište, tehnički prostor, funkcionalne sanitarne instalacije i kuhinja nalaze se u prethodnom postrojenju i u potpunosti su posvećeni aktivnostima farme, dok su dnevni boravak, spavaće sobe, apartman i spoljni prostori za slobodno vrijeme dio novog dijela kuće.
Ovim dodacima oslobodio se prostor u postojećoj zgradi seoske kuće, što je omogućilo da se koristi za skladištenje, kao i za tehničke i sanitarne prostorije za vođenje okolne farme.
“Na prirodan način stvorena su dva nova volumena betona i ugrađena u postojeću terasu, usko povezana s granitnom zgradom, omogućavajući fluidan razvoj lokalne farme”, objasnili su arhitekti.
Unutrašnjost, bijela boja i udobnost drveta u ravnoteži su sa sirovom i strogom prisutnošću betona.
Grubi beton sa vidno ostavljenim tragovima od oplate korišćen je za spoljni dio proširenja, koji odražava oblik postojeće seoske kuće kako bi se stvorio osjećaj kontinuiteta.
Tanka betonska terasa povezuje nove i stare zgrade s prednje strane Casa NaMora, dok se sa zadnje strane nalazi terasa uz bazen i vrt do kojeg se pristupa kroz potpuno ostakljeni zabat u dnevnom prostoru.
Na prirodan način stvorena su dva nova volumena betona i ugrađena u postojeću terasu, usko povezana s prethodnim postojanjem granita, omogućujući prirodan i fluidan razvoj lokalne farme.
Ime NaMora ima dvostruko značenje na portugalskom. Odnosi se na lokaciju projekta, gdje bi “Na Mora” u prevodu značilo “U Mora” (Mora je mjesto gdje se nalazi posjed), ali “namora” na portugalskom doslovno znači “flert” ili “spoj”. Tako je u mjestu Mora rođena Kuća NaMora, gdje betonski volumeni koji čine novi dio kuće formalno “koketiraju” s postojećom granitnom trupom, u potpunom skladu s postojećim okruženjem.
Kupatila Casa NaMora obložena su plavim pločicama i crnim kamenom i imaju otvore koji gledaju na mala dvorišta izrezana iz betonskih volumena i ukrašena biljkama.
U enterijeru, izloženi betonski stubovi, bijelo obojeni zidovi, svijetli drveni namještaj i bijele zavjese pomažu u stvaranju umjerene estetike.
Ispod izloženog betonskog stropa dnevnog boravka otvorenog plana, viseći kamin definiše prostor za sjedenje i polusprat s crnom metalnom balustradom koja se uzdiže iznad kuhinje s pogledom na terasu.
Kupatila Casa NaMora obložena su plavim pločicama i crnim kamenom i imaju prozore koji gledaju na mala dvorišta izrezana iz betonskih volumena i ukrašena biljkama.
“U unutrašnjosti smo tražili neutralnost koju su dali jednostavnost i čistoća materijala te iluzija odsutnosti detalja. Ideja enterijera pretvara se u otvore prema pejzažima, okvirima i strateški smještenim dvorištima.Prilikom odabira načina gradnje i materijala: kamena, betona, čelika i drveta uvijek se vodilo računa o opsegu zahvata i prirodnom identitetu lokaliteta. Unutrašnjost, bijela boja i udobnost drveta u ravnoteži su sa sirovom i strogom prisutnošću betona. Spolja su kamen i beton klesani na isti način, u reinterpretaciji vernakularne arhitekture ovog kraja.”
