(Instagram i FB ) Društvene mreže u toku novogodišnjih praznika mi djeluju kao konkurs za najljepšu, najkreativniju i najbolju čestitku. Ko će poslati što bolju poruku, poželjeti što veće i ljepše želje i napraviti što sjajnije planove za predstojeću godinu. Svi vam žele sve najbolje, ostvarenje svih želja, poslovne uspjehe itd. Tone prosvetljenja 3 dana pred istek godine. Šta je sa ostatkom godine pitam se. Tačno tri dana u godini svi svima želimo najbolje. Odmah posle praznika vraćamo se ustaljenoj borbi jedni protiv drugih i borbi za lične interese.

2023. godinu započinjemo jednim baš lijepim brojem punim dobrih i nagrađivanih projekata, pričama o događajima koji su zatvorili prethodnu godinu. Događaj koji sam više puta najavljivala i rado čekala pod nazivom „Dani arhitekture“ u Podgorici, ispunio je sva moja očekivanja kada je u pitanju organizacija i definitivno je na neki način obilježila prethodnu godinu. Publika sa druge strane, nije ispunila moja očekivanja. Iako većinski mlada (što je lijepo), pasivna i bez interesovanja za učešće u bilo kakvoj diskusiji. To je odličan pokazatelj da smo društvo koje umije da kritikuje i postavlja pitanja jedino kada se krije iza nekog uređaja. Nakon predavanja paneli su služili samo da bise učesnici međusobno ispričali. Sledeće godine moramo biti bolji. Moramo učiti mlade da razmišljaju, pitaju, kritikuju i razgovaraju o arhitekturi, a ne samo da je nijemo posmatraju i klimaju glavom. To je jedan od razloga što smo tu gdje jesmo kada je crnogorska arhitektonska scena u pitanju.

Hotel Galeb Ulcinj (Foto: Twitter/ Dritan Abazović)

Malo zelenog krova i 3d našminkan izgled iz ptičije perspektive nije ambijentalna arhitektura uklopljena u pejzaž. Kada ćemo biti dovoljno odvažni da se izjasnimo? Kada ćemo kao struka biti odgovorni i reći to naglas?

Nego da se vratimo onome što u ovom broju sa zadovoljstvom predlažem da pročitate. Na početku imamo jedan jako neobičan i interesantan projekat City ville na Dorćolu. Čista jednostavna forma fasade sa diskretnom plastikom čini ovu kuću posebno interesantnom, jer ono što vas čeka u unutrašnjosti je potpuna suprotnost. Tematski prostori vile formirani su kao refleksija na egzotična mjesta, daleke kulture, divne predjele, sa kompleksnim detaljima koji daju odgovor na ovakve zahtjeve. Ulazak u ovu vilu je ulazak u potpuno novi i uzbudljivi svijet.

Ema Alihodžić Jašarović nam je pisala o mnogobrojnim dešavanjima koje imala priliku da posjeti krajem prethodne godine. Obavezno pročitajte šta je ono što nam svima želi u ovoj godini kada je arhitektura u pitanju. Ona nas kroz tekst između ostalog uvodi u priču o ovogodišnoj nagradi Piranesi koja se odigrala pod krovnim nazivom “Iskrena arhitektura”.

Malo zelenog krova i 3d našminkan izgled iz ptičije perspektive nije ambijentalna arhitektura uklopljena u pejzaž. Kada ćemo biti dovoljno odvažni da to kažemo? Kada ćemo kao struka biti odgovorni i reći to naglas?

Projekat Natkrivanja ostataka Crkve sv. Ivana Krstitelja u Žičkoj kartuziji i privremenom lapidariju u Sloveniji, osvojio je grand prix nagradu, a iza projekta stoji studio MEDPROSTOR. Projekat renoviranja predstavlja materijalizovan odgovor na složeno i višestruko pitanje zaštite ruševina jednog od najranijih kartuzijanskih manastira u Evropi i tumačenje naprednih srednjovjekovnih principa gradnje.

Kada su nagrade u pitanju predstavljamo vam grand prix crnogorskog salona arhitekture - Osnovna škola “Novak Ubović” u Podgorici za čiji projekat je bio zadužen Biro “81000” iz Podgorice. Ono što ovaj projekat čini posebno bitnim je činjenica da je urađen po idejnom rješenju koje je osvojilo prvu nagradu na konkursu za ovaj projekat. Nešto što će,nadam se, biti praksa u budućnosti kad su konkursi od javnog značaja u pitanju. Autori su bili uključeni u izradu glavnog projekta a zatim i u njegovo izvođenje i realizaciju.

Tema ovog broja su univerziteti. Kako univerziteti nastoje da ponude studentski smještaj koji je u skladu sa očekivanjima savremenih studenata, mnogi se suočavaju sa potrebom renoviranja ili zamjene postojećih rezidencijalnih sala kako bi se obezbijedio moderan niz pogodnosti.  Vjerujem da su i naši univerzitetski objekti spremni za renoviranja, pa dok se taj momenat ne desi pogledajte kako su to riješila tri univerziteta u svijetu, od čega se dva nalaze u Evropi.

Alisa nam je u ovom broju predstavila jedan prozračni moderni enterijer dvosobnog stana koji će vas ostaviti bez daha svojim jedinstvenim dizajnom u kome dominira bijela boja zidova i djelova namještaja, koja služi kao sjajna podloga za ukrase i namještaj u prevashodno toplim bijelim i sivim nijansama, ali i – toplim i zlatnim.

Danica Mihaljević Davidović, pisala nam je o hortikulturnim trendovima za 2023. godinu. “Kao i u ostalim sferama života, tako i u hortikulturi i pejzažnom uređenju postoje trendovi. Oni se odnose ne samo na karakter i vizuelni identitet uređenja nekog prostora, već i na same biljne vrste - i one su vrlo zamjenljive, i mada ostaju u vrtovima duže od sezone, podliježu tim nepisanim modnim strujama koje jedne godine forsiraju određenu vrstu ili varijetet, a već sledeće neku drugu.“

Za kraj pročitajte o CapitaSpring 280 metara visokoj oazi koja nastavlja pionirski vertikalni urbanizam grada sa raznolikim susjedstvom restorana, kancelarijskog prostora, rezidencijama i nebeskim baštama od poda pa sve do 51. sprata. U vrtu na krovu CapitaSpringa, sa pogledom na grad, uzgaja se preko 150 vrsta voća, povrća, začinskog bilja i cvijeća na pet tematskih parcela, kako bi se restorani u zgradi snabdijevali svježim zelenilom.  To je odličan pokazatelj  da objekat u gradskoj zoni ne mora biti čisti beton sa vještačkim zelenilom.

Sve što zadnjih dana možemo pročitati o izradi PPCG i mnogobrojnim velikim hotelima i investicijama ne uliva povjerenje da će ova godina biti mnogo drugačija od prethodnih. Na kraju, nadam se da ćemo razmisliti o tome šta je to iskrena arhitektura i da li ona ima smisla ako nijesmo iskreni prema sebi i drugima. Nadam se da ćemo makar mlade generacije ohrabrivati da kritičnije razmišljaju i govore o arhitekturi.